| Najstarija poznata zubna četkica postojala je već prije tisuće godina. Poznata kao "štapić za žvakanje" radila se tako da su se grizle ili žvakale male grančice ili korijeni drveća dok konačno biljna vlakna nisu bila dovoljno razdvojena da formiraju grubu četku. Čišćenje površine bilo je uspješno približno toliko koliko to žvakanje kraja čačkalice. Još i danas neki domoroci u Australiji i Africi čiste svoje zube takvim "štapićima za žvakanje".
Stari Kinezi, Rimljani i Grci s entuzijazom su se posvećivali dobroj higijeni usne šupljine.
Prije pet tisuća godina Kinezi su smatrali da kvarenje zuba uzrokuju bijeli zubni crvi s crnim glavama koje se vide kad se zub izvadi. U to vrijeme liječenje zubobolje vršilo se purgativima, ispiranjem zubi, masažom i pilulama. Obično su pilule bile napravljene od mrvljenog češnjaka, slanog kamena, a umetale su se u uho nasuprot strani lica koje je bilo natečeno od zubobolje.
Stari Rimljani su imali isto tako svoje vlastite načine kako voditi brigu o zubima. Plinije Mlađi (61. - 113.) izdao je proglas da korištenje pera ptice lešinara kao čačkalice za zube može uzrokovati loš zadah, ali je zato korištenje bodlje od bradavičaste svinje prihvatljivo jer čini "zube čvrstima".
Grci su međutim bili puno moderniji. U trećem stoljeću Pr. Kr. Aristotel je Aleksandra Velikog savjetovao da svoje zube svako jutro trlja "tankim lanenim ručnikom koji je ponešto grub". Korištenje lanene tkanine za čišćenje zuba zabilježeno je čak do 1602. godine, kada je William Vaughan napisao u Petnaest pravila za očuvanje zdravlja, da kako bi očuvali zube "bijelima i nepokvarenima (treba) prati svoja usta poslije svakog jela, spavati s poluotvorenim ustima, a ujutro uzeti lanenu krpu te dobro ostrugati zube sprijeda i s unutarnje strane usta".
U Europi petnaestog stoljeća široko je bila prihvaćena navika čačkanja zuba sve dok filozofi nisu počeli izdavati upute o dobrom ponašanju. Rhodes je rekao "nemojte čistiti zube svojim nožem već upotrijebite štapić ili neku čistu krpicu kako ne biste vrijeđali druge".
Godine l780. Engleska je konačno ponudila svijetu prvu modernu zubnu četkicu. Ručka je bila izrađena od kosti, a vlakna od svinjske dlake bila su umetnuta u izbušene rupice.
Zubna četkica se proširila i u Sjedinjene Države te je godine l880, rukom izrezana i polirana goveđa bedrena kost bila smatrana izuzetnom ručkom za zubne četkice, a dugačke svinjske dlake su se umetale rukom, jedna po jedna u rukom izbušene rupice.
U dvadesetom stoljeću, skromna zubna četkica zasjala je novim sjajem. Dr. Robert Hutson, stomatolog iz San Josea u Kaliforniji, izumio je prvu zubnu četku s mekim okruglim završecima najlonskih vlakana. Svoj proizvod nazvao je Oral-B. Godine l969 Neil Armstrong koristio ju je minutu prije svog povijesnog koraka na Mjesecu. Godine l991, Oral-B uveo je prvu zubnu četku Oral-B® Indicator® s plavim vlaknima indikatora koje izbljede tijekom upotrebe i na taj način vam daju na znanje kada treba zamijeniti četkicu.
| 
